Back

ⓘ Arhitektura historicizma u Bosni i Hercegovini



                                               

Gradska galerija u Bosanskom Novom

Galerija u Bosanskom Novom smješten je u Kulturno–obrazovnom centru u Bosanskom Novomu. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Za nacionalni spomenik proglašen je i legat Stojana Ćelića, smješten u galeriji.

                                               

Crkva svetog Ilije Proroka u Maglaju

Crkva Svetog Ilije Proroka u Maglaju je crkva Srpske pravoslavne crkve, Mitropolija dabrobosanska. Nalazi se u novom dijelu Maglaja, na lijevoj obali rijeke Bosne. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj 4. do. februara 2013. godine donijela je odluku da se konak proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija donijelo je u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Chgerry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo.

                                               

Neoromanika

Neoromanika je bio jedan smjer unutar stilskog razdoblja historicizma koji je okvirno trajao od prve trećine 19. do prve trećine 20. vijeka, gotovo istovremeno kad i neogotika. Ona je bila nostalgično vraćanje korijenima ranokršćanstva, pa je kao svoj uzor imala romaniku. Po njemačkim zemljama zvali su je rundbogenstil Stil oblog luka a po Francuskoj i Engleskoj normanski stil, u Italiji longobardski stil zbog tog jer je u 11. i 12. vijeku romanika uhvatila najviše korijena po Lombardiji.

                                               

Đurđica Cvitanović

Dr. Đurđica Cvitanović, djev. Golmajer, jedna od najistaknutijih i najplodnijih hrvatskih povjesničarka umjetnosti 20. stoljeća.

Arhitektura historicizma u Bosni i Hercegovini
                                     

ⓘ Arhitektura historicizma u Bosni i Hercegovini

Arhitektura historicizma u Bosni i Hercegovini pripada kraju XIX vijeka, kada se Bosna i Hercegovina našla pod protektoratom Austro-Ugarske. Dominantna struja u evropskoj arhitekturi toga vremena je historicizam.

Ideja romantičarskog pokreta o povezanosti arhitekture sa istorijskim stilovima, koje arhitekt bira prema sklonosti, uz principe novonastalog urbanizma, našle su pristalice u svim evropskim zemljama. U svojoj suštini ove ideje nisu bile kompatabilne sa onim što je ranije stvarano. Sve što je tada bilo aktuelno u Evropi na umjetničkom i arhitektonskom planu primijenjivano je u Bosni i Hercegovini i prvenstveno u Sarajevu. Dolaskom Austro-Ugarske, Sarajevo zajedno sa ostalim gradovima se počelo transformisati i postojati evropski grad, sa svim njegovim kvalitetima i manama.

U četrdeset godina vladavine, vlasti Habsburške monarhije nekoliko su puta mijenjale svoju politiku prema Bosni i Hercegovini ali Sarajevo je uvijek bio grad kojemu je Monarhija poklanjala neproporcionalno mnogo pažnje. Iako su vlasti svoj pristup Sarajevu definirale prema širim politikama, uvijek su ga tretirale kao prvi grad u zemlji i željele su od njega napraviti blistavi primjer uspjeha habsburške uprave utemeljenog na zapadnjačkim modelima i bečkim uzorima. Intenzivna gradnja imala je i svoj odgovarajući termin, Der Stadtebau – gradogradnja. Najznačajniji dio bosanskohercegovačke arhitektonske produkcije izveden je u stilovima:

  • neoromanizma
  • neobaroka i
  • neogotike,
  • neoromantizma
  • neorenesanse,

Poseban naglasak bio je na neorenesansnoj stilskoj orijentaciji, koja je za novu državnu upravu značila oličenje vlastitih kulturno-političkih ambicija te će se u pravilu primjenjivati za javne objekte državnog značaja.

                                     

1. Javne zgrade

Administrativne zgrade nacionalne vrijednosti, monumentalne su strukture u arhitekturi istoricizma. Reprezentativni objekti:

  • Stara željeznička stanica u Banjoj Luci, u stilu neorenesanse, nepoznatog autora
  • Školske zgrade u Gimnazijskoj ulici u Sarajevu
  • Zgrada Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Palata Zemaljske vlade 1, prema projektu Josipa Vancaša, sa tipičnim odlikama renesansne firentinske palate,
  • Zgrada Narodnog pozorišta Sarajevo, Zgrada Društvenog doma,
  • Zgrada željeznice u Sarajevu, Palata Zemaljske vlade 2, prema projektu Josipa Vancaša
  • Zgrada Kantona Sarajevo, Palata Zemaljske vlade 3, prema projektu Josipa Vancaša
  • Ženska gimnazija Sarajevo
  • Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu iz 1911. godine, po projektu Karla Paržika
  • Muzička škola u Travniku
                                     

2. Sakralni objekti

Obzirom da joj po Berlinskom ugovoru, osim političke, pripalo pravo i na crkvenu vlast, Austro-ugarska već u prvim godinama svoje okupacije želi preurediti vjerske zajednice Bosne i Hercegovine, u prvom redu katoličku Crkvu, što se od nje, kao katoličke sile i očekivalo. Time sakralno graditeljstvo u austrougarskom periodu u BiH dolazi do svog punog izražaja. Objekti katoličke crkve imaju neogotičke, neobarokne, i prvenstveno neorenesansne oznake te kao takvi, smatraju se najreprezentativnijima u okviru historicizma, jer trebaju naglasiti novi, povlašteni položaj Crkve koji dobiva s novom upravom.

Sakralna austrougarska arhitektura u Bosni i Hercegovini najviše je vezana je uz ime i djelovanje Josipa Vancaša. U svojim projektima iskazuje izuzetnu svestranost i razumijevanje za različite vjerske i kulturne tradicije kojima grad obiluje. Kod njega se mogu susresti sve stilske pojave od historicizma, preko secesije sve do bosanskog sloga. Vancaš je nastojao da se idejno i u praksi bosanski slog definira kao izraz posebnosti ovog podneblja.

  • Franjevački samostan u Konjicu, je građen u etapama u periodu 1895-1919. god, projektant Josip Vancaš
  • Crkva Kraljice Sv. krunice u Sarajevu) u neobaroknom stilu,
  • Crkva svetog Ilije Zenica, izgrađena je u periodu 1908–1910. god, je u osnovnim masama zadržala karakter neoromaničke građevine, ali je Vancaš upotrebom dekoracija, fasadama dao secesijski iskaz
  • Franjevačka crkva sv. Ante Padovanskog u neogotičkom stilu,
  • Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci u stilu neorenesanse
  • Crkva sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu) sa Nadbiskupskim sjemeništem, u neorenesansi
  • Crkva Uznesenja Marijina na Stupu u stili neoromanike
  • Crkva presvetog Trojstva) u neoromaničkom stilu
  • Crkva sv. Mihovila u Varešu u stilu neoromanike

U periodu 1882. – 1921. godine, izgrađene su i crkve u slijedećim naseljima:

Brčkom 1884–1885; Brestovskom, Bijeljini i Gradačcu 1886; Modriči 1887., Žepči 1889., Tuzli 1893., Domaljevcu 1892–1894., Komušini 1893.; Gornjem Vakufu, Gučoj Gori i Podhumu 1894.; Šivši 1895., Kiseljaku 1895 1897., Brajkovićima 1894 1897., Pećniku 1896–1899., Banbrdu 1899., Vitezu 1900., Plehanu 1898–1902., Lukavcu 1907., Bosanskom Brodu i Doboju 1909., Podmilačju i Tešnju 1910.; Svilaju, Vidovicama, Morančanima, Odžaku, i Olovu 1911.; Konjicu 1912., Crkvici 1913., Maglaju 1919.; Mećniku, Uzdolu i Novom Selu 1921.

                                     

3. Stambeni objekti

Neorenesansa je bila prikladna da označi reprezentativnost stambenih palača.

  • Stambena palata u ulici Maršala Tita, u stilu neorenesanse, projektant Josip Vancaš
  • Zgrada Marijin Dvora je vrhunac ove arhitekture.
  • Stambeno – poslovna palata u ulici Fra Grge Martića, u stilu neobaroka
  • Palata Danijela Saloma.
  • Stambena zgrada u Mis Irbinoj ulici, u stilu neorenesanse, projektant Josip Vancaš
                                     

4. Literatura

  • Jela Božić, -Arhitekt Josip pl. Vancaš, Značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija, Sarajevo, 1989.
  • N. Kurto, Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
  • Branka Dimitrijević - Arhitekt Karl Paržik - doktorska disertacija. Sarajevo: Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu, 1989.
Free and no ads
no need to download or install

Pino - logical board game which is based on tactics and strategy. In general this is a remix of chess, checkers and corners. The game develops imagination, concentration, teaches how to solve tasks, plan their own actions and of course to think logically. It does not matter how much pieces you have, the main thing is how they are placement!

online intellectual game →